sri - 09.05.2007
Ja i moja druzba...
Kad se sunce smijeskom oprosti od moje strane planete i, kao svaku vecer, mi pokloni zvijezde za laku noc
srce se zatvori u svoje dvore i prepusti se osjecaju.. A veceras sam nasla i prikladnu glazbu za svoje misli.. otvorila i dusu i um i cekam da mi dodju rijeci.. Osjecaje je skoro nemoguce opisati, u biti ne razumijem ni zasto to uporno pokusavam… valjda si zelim dokazati da mogu samu sebe izlijeciti..
Od koje bolesti? Kad bih i ja to znala..
Sjedim tako i razmisljam satima.. o svemu, a u biti o nicemu.. Nedavno sam otkrila ovo stanje uma, ovu melankoniju koju mi donosi moja gosca ponoc, ovaj ’sevdah’ kao sto bi to jedan moj prijatelj rekao.. A i upozorio me je na to – ponoc, vjerna prijateljica estetskih dusa i usamljenika ovog svijeta je u biti prevarant. Pokrije nas svojim toplim ogrtacem neostvarenih snova i neispunjenih zelja gdje svako sam bira svoj pad…Svoju melankoniju…
Neki ljudi brzo prepoznaju Damiena u gospodskom odijelu i ne predaju se sarmantnom osmjehu lazljivca, dok drugi.. ehh.. mi drugi uzivamo u drustvu i ispijamo prazne case naseg uspjeha…
Sevdah - zadovoljstvo i spokoj u dusi…
Bio bi, kad me nebi bilo strah.. Bio bi, kad bih znala sto to zelim i gdje da to nadjem..
Bio bi… kad bi i ti bio tu….
objavio Mandilicious 9. svibanj 2007 22:19:00 |
Permalink |
bit će tu skoro... nadam se. :)
zanimljivao..nadan se da ce bit ubrzo.ajde pozz
:-)) Samo dok ga nadjem.. Pozz..
ovo je jako ljepo napisano...izaziva osjećaj pospanosti, a istovremeno i insomniju. nadam se da ćeš što prije naći 'sevdah'.
Bio bi... i bit će. Lijepo ;)
On je, očito, tu :) Još samo da se, nasmijan, pojavi ispred tebe :)
Oh,tu je.Sigurno. "sevdah"
pet - 04.05.2007
Nije fer...

Sinoc sam te opet sanjala..
I svako jutro, kad se zbog tog tuzna probudim, proklinjem te sto postojis… Sto mi kvaris sve..
A najgore mi je to sto ti nisi ni kriv… Nisi mogao znati sta ces mi znaciti ni koliko cu te…
……..
I jutros sam ustala - kao i uvijek.. I sjene tvog lica otresla sa sebe -kao i uvijek.. Nedam da se primjete.
Isto kao sto nedam samoj sebi da padnem.. da se skroz predam..
I nedam, jer zbog tebe se osjecam nemocno, kao da jos nisam shvatila ovaj zivot, ni sta ocekuje od mene..
Ne zelim te izgubiti, ali te isto tako ne zelim ni voljeti.. Shvati da bi to bilo pretesko. ’Nije fer’- kazes, i slazem se s tobom.. Nije fer.. bas nije…
Ma sto li to ovaj zivot trazi od mene!? Ili ja to mozda trazim previse od njega? Ko ce to znati…
Ja znam jedno… Danas cu, bas kao i svaki dan, voljeti njega. Uzeti njegove ruke odabranika u svoje ruke grijesnika.. Pogledom ga moliti za oprostaj , jer srce nije dovoljno jako za borbu, a usne previse lazne da bi priznale..
Jednog dana mozda i ojacam i hrabro izaberem svoj put. Jednog dana mozda i ti shvatis da mi je tesko i prestanes mi dolaziti u snove.. krisom..
Kraduci mjesto u srcu onome komu ono pripada…
Jer nije fer… bas nije fer…
objavio Mandilicious 4. svibanj 2007 21:12:00 |
Permalink |
Nije fer lagati srce... Srce koje sanja, pati, voli... Malo, crveno srce, treperavo od ljubavi koju krije u sebi...
...mnogo toga nije fer, ali ga živimo i kako sama kažeš se nadamo, neumorno nadamo - Svi, ne samo ti!
Lijep pozdrav
uto - 03.04.2007
ParadoX dana...
..Dodje kurva na sud i izjasni da je nevina…
Kako nam je malo potrebno da nekoga pogresno procijenimo.. Umislimo si lose o dobrima isto kao dobro o losima.. Ako imamo srece, na vrijeme ispravimo tu gresku, to lazno vjerovanje.. Ali nekada prekasno shvatimo… Steta..
A kazu da ono sto nam smeta kod drugih puno govori o nama samima..
Hm…
objavio Mandilicious 3. travanj 2007 23:19:00 |
Permalink |
mislim da se slađžem... :D mare
čuj, we're only humans. :) da činimo sve savršeno i ne griješimo u procjeni, bili bismo roboti i gutali ulje za podmazivanje za ručak. ali da oči i um treba držati otvorenima, s time se apsolutno slažem..
A NOVI POST???..kako si ti meni inače?
:-)) Malo sam se uljenila u poslijednje vrijeme.. A i imam previse toga u glavi.. treba malo sortirati :-)) hihi.. Hope u're ok 2! Kiss
sri - 07.03.2007
Et tu, Internet?

Eto.. jos jedna stvar sto nestaje sa ove planete.
Internet.
Iako to sad zvuci uzasno (skoro se ne usudimo ni zamisliti si tako nesto), ipak ce se taj problemcic rijesiti..
Ali gle sav ostali uzas na koji ne mislimo..
Glasiere se tope, rijeke presusavaju, sume nestaju… zalihe prirodne faune se blize kraju, izcjedjene do zadnje, suhe kapi..
Sve nestaje..
Jedino se ljudi neprestalno mnoze… Nije to lose, al na zalost ima i tu mali problem. Nekako se cini da, sto vise ljudi sve manje empatije medju njima…
Svi mi znamo da ce ova planeta riknuti jednog dana… samo niko nema volje da razmislja o tome da se to vec desava.. da moze nestati dok jos mi postojimo.. Ovo nije jedan od onih problema koje mozemo ostaviti za sutra..
Ili mozda jeste?
Bas mi je udobno ovdje, kraj mog dragog kompijutera dok preko interneta pricam sa svojim prijateljima s kojima se inace skoro nikad ne vidjam jer nemam vremena(!). .. Sa interneta skidam muziku i sve vazne informacije potrebne za nevazne, hladne razgovore sa ljudima koji se bezvoljno nalaze u mojoj blizini, isto kao i ja u njihovoj… I opet, evo, imamo dobru temu.. Internet nam nestaje!
Iskreno, ljudi, ne znam sta bih vam rekla u vezi ovoga.. Mislim da je vrijeme da poboljsamo svijet. Novi svijet bez predrasuda, bez masivne produkcije i bez prisiljenog moraliziranja koje ionako ne vodi nikamo..
Trebamo se prisjetiti da sunce izlazi i zalazi svaki dan…i da ga danas ne zaboravimo gledati i radovati mu se.. Mislim da je ipak, jok uvijek vrijedno naseg osmijeha..
A ako iskoristimo sav prostor na internetu? Ko zna..
Mozda budemo prisiljeni obrisati prasinu sa domino kockica ili nedajboze piuna od ’ne ljuti se covjece’… I mozda , mozda nekoga iskreno zagrlimo i kazemo ’drago mi je sto si tu’…
objavio Mandilicious 7. ožujak 2007 20:54:00 |
Permalink |
covjece, zastrasujuca pomisao... ona o nestajanju interneta. ja ne gledam bas cesto u sunce :) ali gledam u nebo...
U pravu si, moramo poboljšat svijet! No, prije toga, moramo poboljšat sebe ;) Moramo se više smijati, veseliti, voljeti... :)
Sve mi to moramo... Samo je jako tesko izvuci se iz ove ljenosti...:-)
ja ništa ne kužim he he...šta to svi ostavljaju komente kod EDE MAJKE za mene...pozz!
hehe :-D Malo je bezze napravljen layout za komentare.. Izgleda kao da si ti napisala onaj post.. hehe.. A ja pametna ga jos i komentirala... hahaha haj... nije ni meni lako :-P
ma nema frke...skužila sam kasnije ;-)
u pravu si ..ne smijemo okretati leđa svijetu..hehe.ne smijemo ignorirati probleme..p.s.imam novi post..pa svrati,.
Bez interneta nema života!! :)
Zaboravljaš da svijet počinje iznutra prema van. Kreni od sebe. Poklanjaj dio sebe svaki dan drugima i vidjeti ćeš da će se događati čarolija. Svijet je čudesno povezan. A jedna sitnica može izazvati lavinu. No jedna lasta ne čini proljeće. Nadam se da ćeš shvatiti što je pjesnik želio reći.
sri - 14.02.2007
Sretno Valentinovo!
Eto.. dodje opet i ovaj dan...
Zapravo dan kao i svi drugi, ali zbog medije ga zovemo dan ljubavi... :-)
Uglavnom, htjedoh samo svima zazeljeti lijep i ugodan dan.. da ga
provedete sa dragim vam ljudima :-) I da nastojite da vam svaki dan
bude kao Valentinovo!
objavio Mandilicious 14. veljača 2007 9:29:00 |
Permalink |
a nastojat ćemo..ali male su šanse za uspjeh..hehe..pozz
hehehe... ne mora znacit.. Kazu da je sve u umu pa... :-)
hehe..u pravu si..p.s. imam novi post..pa svrati.
svaki,svaki..eto zasada mjesec dana svaki:D a izgleda da ce ih bit jos goomila:) pozdraf!
hope u enjoyed ur valentine.
:-) Bilo je nice... Dan kao i svi drugi...Nadam se da su i vasi dani Valentinovo... :-))
ned - 11.02.2007
Nedostaje mi..
Nedostaje mi osjecaj mladosti i slobode. Kad se sve brige cine tako daleke, kad sam nedodirljiva tugama..
Onaj osjecaj zaljubljenosti i zanesenosti kad se netko novi useli u um i srce i pocne sarati svoj trag ljepljivim nitnom nade koji se ne brise…
Nedostaje mi kad se pazljivost pretvori u brutalnu zudnju, kad se nevinost pretvori u pohlepnu strast, kojom njezni dodiri ostavljaju bolne tragove po tijelu.. nevidljive golom oku ali stvarne svakom milimetru koze koji zauvijek upamti dodir njegovih prstiju, njegovih usana…
Nedostaje mi ona glad za njegovim ocima koje su me cinile i tuznom i sretnom kroz ove godine..
Nedostaju mi one godine… Kad je svijet bio ruzicast i kad je dusa naivno mislila da ce uvijek ostati takav.. ne sluteci kako ce mu se boje naglo mijenjati kroz ovaj put zvani zivot..
Nedostaje mi ona stara ja..
Nedostaje mi…
objavio Mandilicious 11. veljača 2007 12:21:00 |
Permalink |
ei...prva...hehe...wow...svrati...hm...nedostaje...
Svijet je još uvijek ružičast, samo mi većinu vremena gledamo iz krivog kuta:) stara ti je još uvijek tu negdje, skrivena ispod pokrivača obaveza i očekivanja.. bude se već vratila.. ako joj dopustiš..
I meni nedostaje sve to... :(
pet - 02.02.2007
"Zna se ko kosi a ko vodu nosi.."

Slazete li se sa tom izrekom?
Imam osjecaj da sto sam starija, sve cesce se nadjem u situacijama gdje
moram braniti zenski rod. No ne zbog toga sto se kao zena osjecam
izlozena umalozavanju i iskoristavanju od strane ’jaceg’ spola, nego
bas se moram braniti od vlastitih ’sestara’. Od zena koje su tako
odane pojmu ’feminizam’ da se cak cesu po mudima - koje nemaju (pardon
my french :-P).
Da bi postala domacica, prije je zeni bila dovoljna udaja, a danas joj je potrebna hrabrost!
Ni slucajno odabrati to kao svoj zivotni put, kad su se zene godinama
borile (a i jos uvijek se bore) za ravnopravnost, za dozvolu jednakog
misljenja, za slobodu i za cast… I pored svih tih mogucnosti je prosto
nemoguce zamisliti da bi zena mogla biti sretnija kod kuce…
Al ako malo bolje razmislite…
Zar nismo svi jednaki pred Bogom ionako? Zar nisu zene uvijek i bile te
koje su svojim muzevima davale sjajne ideje koje su rezultirale u
napretku covjecanstva? Ne racuna li se to kao jednako misljenje?
Sloboda… Sto je sloboda? Ako to znaci biti sam, da li itko uopce i zeli
biti ”slobodan”? Svaki kontakt sa ljudima znaci i neka vrsta obaveze
prema drugom bicu.
A cast? Recite mi… Moze li ista drugo ispuniti zensko srce vecom srecom
nego kad joj djeca kazu da je vole, kad ju partner ponosno pogleda,
njezno zagrli…
I ja sam ponosna na nase pramajke koje su se pobrinule da danas imam
pravo glasanja, pravo na skolovanje, pravo na veliku platu…jednostavno
pravo da imam pravo.
Jedino je greska sto su mi s tim oduzele pravo da budem zena…
objavio Mandilicious 2. veljača 2007 15:28:00 |
Permalink |
cini mi se da mi se puno toga samo cini ;-)
"oduzele pravo da budem žena".. eee.. baš lijepo. otvorim danas dva bloga i oba o istoj temi. a i sama sam jučer kenjkala nešto o nedostatku muda.. kolektivna svijest, ha.. mi smo ustvari borg. :D
Ma najveci je problem u tome sto ne postoji neka zlatna sredina... Ide se iz krajnosti u krajnost.. ZeMske danas, il su plasticne il su fanaticne...
ja baš volem ove druge, sa plastičnim, jarko obojenim mašnicama :)))
E jesi pogodila, svaka čast...dijelim tvoje mišljenje :)
moj je prijatelj upravo ovakvo moje razmišljanje kao što je tvoje uobličio u slijedeću rečenicu: 'ti si zapravo pozitivna feministica' ;)
:-D Pozitivna feministica? :-)) hehe
@radee..tako je lakse, jelda? :-P
hvala na komentaru na mom blogu , pozdrav ...................
Nitko ti nije oduzeo to pravo - žalosno je ako smatraš da je to jedina funkcija u tvom životu, biti kućanica. To je glupost. Ako želiš biti sretna i zadovoljna u kući, slobodno. Nitko te ne podcjenjuje radi toga. No, bilo bi žalosno da se opet vratimo u staro doba i imamo samo to pravo! Jer lakše je biti kući i raditi ono što voliš, pa otkantati one koji se podsmjehuju, nego patiti jer se ne možeš upisati na fakultet jer ti u gaćicama fali visuljak! Shvaćaš što želim reći? a ove fem koje se češkaju... ccc strašno. Živjela zadrtost. :))
kako kaze kuhacha - nitko ti nije oduzeo to pravo, kad kazes da ti je netko drugi uzeo moc, sama se odrices vlastite moci :)i time se ponovno dovodiš u podređen položaj. pogreška je u tome što su neki shvatili feminizam kao preobrazbu žena u muškarce, što bi rekla gloria stainem:"neke od nas su se preobrazile u muškarce naših snova". što se naslova tiče, košenje je jako težak posao, ja radije nosim vodu. a smatram se feministicom :)
:-)))) Meni se cini da ste pogresno shvatili post.. Ne radi se o tome da ja osobno zelim biti kucanica niti da osjecam da je to jedina funkcija moga zivota.. Stvar je bas u tome sto ljudi(il bolje receno zene)danas od silnih mogucnosti na kraju sami ne znaju sto bi...A vjerujem da ima zena danas koje bi rado ostale doma, no takvo nesto nije opcija ako se nisu spremne boriti... Kapis? :-)
:) ...dolazi malo do mene...hehe...
Cool... :-) Primjetim da zamal' svi imamo jednako misljenje...
Svaka čast, M! Mislim, sve to stoji, nitko ne brani ženi da bude domaćica i bla i bla.. ali valjda nismo slijepi pa vidimo da se u praksi događa da žena fakat mora imat petlje da tak nešto odluči! Ja ću to sve skupa pripisat izopačenosti feminizma koji je poput brojnih dobrih ideja pojeo sam sebe zahvaljuući ekstremizmu njegovih propovjednika, al dobro :D enivej, da odgovorim na početno pitanje - ne, ne slažem se sa izrekom, al ak najbolja djevojka na svijetu želi samo nosit vodu, onda će tako i bit..
..bijah...chitamo se...poZz...
imam novi post..pa svrati..
Ma uvijek nam se čini da imamo neko posebno mišljenje, nešto ekstravagantno i s čime se nitko neće složiti, a kad ono svi tako razmišljaju (no ne primjećuju to ;)
pon - 29.01.2007
Scenario 1
On i Ona.
Sjede na kaucu poslije napornog radnog dana i gledaju televizor. Ona sjedi prekrstenih nogu, u krilu joj je zdjela sa grozdjem, On se izvrnuo na kaucu, noge mu na stolu, otkopcane hlace. Oboje sute, sjene televizijskog programa im se igraju po licu. Nitko ne skida pogled sa ekrana.
On (ocito uzrujan,prekida tisinu): "A zasto neces?"
Ona (mirno): "A zasto bih?"
On: "Pa eto... Zasto ne?"
Ona: "A zasto da?"
On: "Ne gnjavi molim te, odgovori mi."
Ona: "Pa eto, neda mi se."
Pauza.
On (i dalje uzrujan):"Kako mislis, neda ti se?!"
Ona: "Pa jednostavno, ne osjecam potrebu za tim."
On: "A moje potrebe nisu vazne, jel?"
Ona okrene glavu prema njemu, umorno ga pogleda.
Ona: "A zasto ti je to toliko vazno?"
On: "Mene cudi kako to TEBI nije vazno... Uvijek sam mislio da sve cure mastaju o tome.."
Ona (vrati pogled ka televizoru): "Ja nisam sve cure."
On: "Znam, ali ipak... Cega se bojis uopce?"
Ona (ponovo ga pogleda): "Ne bojim se, jednostavno mi takvo nesto nije vazno."
Pogled joj opet padne na ekran, no emisija vise nije zanimljiva. Sad On gleda u nju.
On: "Ja ne mislim cekati dovijeka.. to znaj."
Ona: "Bezveze si."
Pauza. Ona se opet okrene prema njemu.
Ona: "I cek.. to se ionako ucini samo jednom.. i sto onda?"
On: "I to je to."
Ona: "I to je to?! Jao, kako nam je glup razgovor!"
On: "Nije razgovor glup, glupo je to sto ti ne zelis i odbijas me svaki puta!"
Ona: "Kako sam te mogla odbiti kad me nikada nisi ni pitao!"
On: "Kako nisam!? Citavo vrijeme o tome pricam!"
Ona: "Pricas, da! Ali nikad nisi direktno podstavio pitanje."
On se jos vise udubi u kauc, prekrizi ruke na prsa. Ona nastavi gledati program.
On (ironicno):"Zar je u tome stvar? Zelis da te pitam. Hos' da se i bacim na koljena, da te molim?"
Ona (umorno): "Al si romanticaaaaan..."
Pauza. On se uzvrtio, ceska se po glavi. Ne skida pogled s televizora.
On: "Pa eto.. Pitam te onda..Hosh' se udat za mene?"
Duga pauza.
Ona: "Necu."
objavio Mandilicious 29. siječanj 2007 21:03:00 |
Permalink |
Hehe.. prokletstvo moderne zene :-P
hahahaha.... a fora je ta zena bas... :D super blog ;)
haha a baš super..zakon...
Odlično.. bome ni ja se ne bi udao za njega:D:D
čet - 25.01.2007
Pitam se...
Ako je ljubav lozinka za srecu, a zudnja je lozinka za ljubav.. I ako je istina da u ljubavi nema pravila, sto je onda lozinka za moral?
objavio Mandilicious 25. siječanj 2007 21:08:00 |
Permalink |
ne ide mi baš taj tip jednadžba...heheh..
sri - 24.01.2007
Ti...

Cudno,kako dvije jednostavne, male rijeci mogu imati tako znacajan utisak na covjeka. Toliko raznih osjecaja koji se neprestalno gomilaju u tijelu i dusi i na kraju rezultiraju u refleksu da ih izgovoris.
Volim te.
Kad si mi se prvi put obratio s tim rijecima i mozak i srce su zastali na tren, sve funkcije tijela su prestale da rade i, kao da me neko naglo bacio u zrak,nestala je gravitacija i lebdila sam.
Potpuni sadrzaj ovog svijeta,nase nemirne planete, se skupio u meni tako da je okolo ostala samo tama. I u istom trenutku je sve to htjelo opet nazad i od tog silnog orkana emocija moja krv je pocela da kljuca i adrenalin se sirio venama, pohlepno zijevajuci za srcem.
Eksplozija koja je tada nastala nikada nece biti opisana rijecima. Jer, sta sam ja to osjetila tada?
Iznenadjenje?Paniku?Radost? Ili mozda sve to odjednom?
Volim te.
Dugo sam poslije razmisljala o tom dogadjaju. Zasto ja nisam bila spremna da kazem isto, dok si ti bio tako siguran?
Da, ti. Prvo sam krivila godine-"jos sam ja mlada za takve stvari", pa sam onda krivila tebe. Samouvjeravajuce tvrdila da si to samo nehotice rekao, kao kad se obratis nekome pogresnim imenom, iako dobro poznajes tu osobu. A nisam bila svjesna istine.
Volim te.
Drzao si me za ruku i vodio kroz nebeske ljepote, drzao si me i dok sam ja tebe vodila u tamne ponore,ne razmisljajuci o posljedicama ni za tebe ni za sebe. Nisi me nijednom pustio.
Jer, ja sam tvoje proljece koje dolazi u jesen, tvoje ljeto koje otopli zimu.. i uvijek kasnim sa isprikama zbog svojih sebicnih djela. I ti si jos uvijek tu.
Volim te.
Dali jos uvijek imam pravo kriviti godine?Dali sam ikada imala to pravo? Sad u svakom covjeku vidim tebe, tvoje ime odmara na mojim usnama. I hvala. Hvala za ove godine ispunjene srecom, suzama i nadom.
Sreca, sto te imam.
Suze, neka uvijek budu od radosti.
Nada, da ce nam godisnja doba dolaziti na vrijeme.
I da nikada ne zaboravim da ti odam najsladju tajnu moga zivota:
Volim te.
objavio Mandilicious 24. siječanj 2007 19:54:00 |
Permalink |
kako lijepo pišeš ..tako osjećajno jednostavno i dirljivo..nađem se u tome iako vjerojatno pišeš o sebi..
sviđa mi se blog..od kuda si??
Lijepo kada se ima s nekim podijeliti život kao što to ti činiš
bit će tu skoro... nadam se. :)